otvaram pretince
jedan po jedan
uzimam mirisna ulja
i nanosim na snove
jagodicama
tik ponad tjemena
ispisujem tišinu
strahom izgužvanih misli
ulazim u tamu
pomičem sjene
savijenih strepnji
ne ne bojim se
zatvoren prozor
sprječava komarce
kažu ženke sišu krv
samo kad se razmnožavaju
inače su opijene sokovima
nabreklih stabljika
nikad nisam znala
zašto nas čine nervoznima
ta mala stvorenja
njihovo zujanje
djeluje na naš živčani splet
iritantan zvuk prirode
ležim sa mobitelom
možda će netko zazujati
u tamnoj noći
Ljepota. Bujica emocija i riječi koje režu stvarnost (onu pod kojom mislimo da vidimo svijet). Bravo, Ljubice!
hvala Mirko.... emocije nas nose nepreglednim prostranstvima duše...
lp
Ljubi
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!