nesan

otvaram  pretince 
jedan po jedan
uzimam mirisna ulja
i nanosim na snove

jagodicama 

tik ponad tjemena

ispisujem tišinu

strahom izgužvanih misli

ulazim u tamu

pomičem sjene 

savijenih strepnji

ne ne bojim se

zatvoren prozor

sprječava komarce

kažu ženke sišu krv 

samo kad se razmnožavaju

inače su opijene sokovima 

nabreklih stabljika 

nikad nisam znala

zašto nas čine nervoznima

ta mala stvorenja

njihovo zujanje

djeluje na naš živčani splet

iritantan zvuk prirode

ležim sa mobitelom

možda će netko zazujati

u tamnoj noći

Ljubica Ribić

mirkopopovic

Poslano:
21. 10. 2014 ob 13:37

Ljepota. Bujica emocija i riječi koje režu stvarnost (onu pod kojom mislimo da vidimo svijet). Bravo, Ljubice!

Zastavica

Ljubica Ribić

Poslano:
21. 10. 2014 ob 19:58

hvala Mirko.... emocije nas nose nepreglednim prostranstvima duše... 



lp

Ljubi


Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Ljubica Ribić
Napisal/a: Ljubica Ribić

Pesmi

  • 21. 10. 2014 ob 11:59
  • Prebrano 579 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 192.66
  • Število ocen: 8

Zastavica