Pomiješale su se stvarnosti
u daljinama među nama
ostalo je tek onoliko prostora
koliko od pera do pera
u krilu ptice
što mi dušom pjeva
nije se lako trijezniti
od svih čuda
a ostalo je malo dana
žene se razodijevaju
za sajam
u minijature
u djevojčice
djevojke za pozor
u žene zrele
očevi umiru
zajedno
s njihovim djetinjstvima
kaplju misli
mutne i bistre
u posude
u presude
odjekuju suze kao koraci
takt je neumoljiv
na klaviru
kao ničija pjesma
što traži susret
s vremenom
ali nota je ograničena
dužinom tona
pojasom lijepog
i umirućeg glasa
odustajanja
a ti nemoj
nemoj, molim te
ne odlazi iz gnijezda
radovi su tek otpočeli
gore
na urušenom
dijelu neba
u zastoju je promet
zamišljenom linijom sreće
ostat će zakrpa
od snova
da drži na okupu
naša tijela
u znak najljepše predaje
ako se uzdignem
da prijeđem most
koji vibrira od sebe
od neba
kao svjedok
da si postojala
tamo negdje lijepa
opjevana
i bez glasa
izvan mene.
Duško, poskus prevoda:
http://www.pesem.si/a/objava/prikaz/99678/koncert_za_pobegle_lastovke
lp, Marko : )
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!