KONCERT ZA ODBJEGLE LASTE

Pomiješale su se stvarnosti
u daljinama među nama

 

ostalo je tek onoliko prostora
koliko od pera do pera
u krilu ptice
što mi dušom pjeva

 

nije se lako trijezniti
od svih čuda

 

a ostalo je malo dana

 

žene se razodijevaju
za sajam
u minijature
u djevojčice

 

djevojke za pozor
u žene zrele

 

očevi umiru
zajedno
s njihovim djetinjstvima

 

kaplju misli
mutne i bistre
u posude
u presude

 

odjekuju suze kao koraci

 

takt je neumoljiv
na klaviru
kao ničija pjesma
što traži susret
s vremenom

 

ali nota je ograničena
dužinom tona
pojasom lijepog
i umirućeg glasa
odustajanja

 

a ti nemoj
nemoj, molim te
ne odlazi iz gnijezda

 

radovi su tek otpočeli
gore
na urušenom
dijelu neba

 

u zastoju je promet
zamišljenom linijom sreće

 

ostat će zakrpa
od snova
da drži na okupu
naša tijela
u znak najljepše predaje
ako se uzdignem
da prijeđem most
koji vibrira od sebe
od neba
kao svjedok
da si postojala
tamo negdje lijepa

 

opjevana
i bez glasa

 

izvan mene.

Duško Babić

Komentiranje je zaprto!

Duško Babić
Napisal/a: Duško Babić

Pesmi

  • 10. 10. 2014 ob 11:49
  • Prebrano 826 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 517.7
  • Število ocen: 14

Zastavica