GLINENE MISLI
I kada se u meni
ukoriči tišina
i kad pod korbačem
sudbine
zacvilim poput psa
čiji je vlasnik
odavno umro,
ne gubim te u pjesmi.
I kada
istresem tjeskobu,
kao svjetioničareva
nevjesta
po golotinji otoka,
prokleta
kreposnim imenom,
ja čekam .
Mreškanje vode.
Znak neba.
Tebe.
Najmoćnije oružje
za moje glinene misli.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: luciapavlovic
- 09. 10. 2014 ob 14:46
- Prebrano 613 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 136.66
