Mjesec k'o dunja
Noćas ukradoh mjesec
onako debeo i žut,
na prstima snova,
tiho, krenuh na put.
...
Stavih ga nježno
u fenjer krut
da svjetlošću obasja
neba skut.
...
Put me ponese
mirisan i dug.
Zaboravih da jesen
maglom ovi lug.
...
I tako zanesen
snovima obojih svod.
Jutrom uspavah mjesec
u košari dunje zamiriše plod.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
- 06. 10. 2014 ob 17:03
- Prebrano 657 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 85
