STAROM CESTOM ZA ROPOTARNICU

Ako te uskoro odložim u ropotarnicu
Bit' će to za zauvijek
I ne čudi se, molim te
I ne ostaj bez riječi
Zar to nije očekivani slijed
Neki samo nama znani red
Nakon svega???

 

Stavit ću te na onu policu
Označenu mesinganom pločicom
Sa patinom, za raritete...
Toliko zaslužuješ
Poseban tretman nakon svega!

 

Jer eto...
U meni je ostalo poslagano svega
Za dva postojanja, ni manje... ni više...

 

Nutrina vješto skriva od tuđih viđenja
SVE!
Ne dijelim sa drugima svoja trajanja
Ni sreću, ni tuge, ni kajanja
Sram me je...
Ne volim sažaljenja, daleko sam od tješenja
DALEKO!
(Prije bi kao štene da cvilim u tmini...)

 

Otvoriš li moje dubine
Ako ih prethodno ne pokriju tišine
Naći ćeš red osmjeha
Red naslaga crnila, u slojevima
I sve nekako ritmom se izmjenjuje
Ritam ti znan, sjeća te
Na ritam one naše pjesme
„It Started With A Kiss“
(Ostajem sentimentalna do kraja)

 

 Ali...

Ako te uskoro odložim u ropotarnicu
Bit' će to za zauvijek
I ne čudi se, molim te!

 

Koraci mi već odjekuju
Starom cestom za ropotarnicu
Toliko mi bar vjeruj!
(Znaš da ne lažem...NIKAD!)

 

Emilija Mijatovic

mirkopopovic

Poslano:
21. 09. 2014 ob 15:45

"Stavit ću te na onu policu
Označenu mesinganom pločicom
Sa patinom, za raritete...
Toliko zaslužuješ
Poseban tretman nakon svega!

Jer eto...
U meni je ostalo poslagano svega
Za dva postojanja, ni manje... ni više..."


U ovom isječku misao pjesničkog subjekta se "susreće sa sobom". Htio ili ne čovjek vuče sa sobom ono/nešto što ga je u jednom njegovu periodu oblikovalo... i pristaje na tu činjenicu, živi tu činjenicu i kad odlučuje o novoj prilici, novom okretanju lista, koracima koje tek treba iskoračiti tražeći uvijek osmišljene dane, više radosti i sreće koja se može dostići... jer, ne živeći je čovjek nije ni živio, nego samo sanjao život, ili vegetirao i životario.

Volim Vaše pjesme razračunavanja razračunavanja sa prošlošću i vaganja, otvaranja očiju, ogoljenog hoda ka pravednim i ljudskim rješenjima datih okvira, pristiglih nesuglasica.

Ne, nije taj izdvojeni dio pjesme bolji dio. Ničija se pjesma ne može doživjeti, niti ostaviti dojam ako se čitava ne pročita. Ovih par riječi je moralo od nekuda krenuti, kod mene je to iz navedenih stihova.

No, u svakom slučaju moja isprika(!) ako sam, po vašem mišljenju, pogriješio.

Naravno - i lijep pozdrav (mada sam se opravdano naljutio na jedno Vaše nereagiranje. Potom se i ohladio zaboravivši ranije da čovjek nije savršen)

Zastavica

Emilija Mijatovic

Poslano:
21. 09. 2014 ob 16:15

Hvala vam na lijepom komentaru i otkrivanju emocija koje je izazvala moja pjesma. Zasigurno vam ne zamjeram na odvanju dijela pjesme od kojeg ste krenuli u analizu...dapače, poštujem svaki način ispisivanja onog što nečija riječ u nama izazove. Kompliment je ako riječ izazove emociju čitaoca, i ja sam iskreno sretna zbog toga. Vjerujem da ste se vezali na moj komentar na pjesmu gosp. Milena Šelmića EFEKAT LUTAJUĆEG TALASA, pjesma mi je posebna, i u tom kontekstu sam ono napisala, jer ako izdvojim dio , bila bi nepravedna prema ostatku pjesme...

Pitala sam se zašto ste se naljutili, čak sam i postavila pitanje, ali odgovora nije bilo...priznam bila sam razočarana, jer ne vidjeh svoju pogrešku i deset dana me nije bilo ovdje, morala sam posložiti svoje emocije...Svakako bi voljela znati gdje je bila moja greška...

lijep vam pozdrav

Emilija

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Emilija Mijatovic
Napisal/a: Emilija Mijatovic

Pesmi

  • 20. 09. 2014 ob 21:57
  • Prebrano 824 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 200.29
  • Število ocen: 7

Zastavica