Gitara je sanjala
svoje drvo
s listovima nota
u izlogu male knjižare
na uglu
gdje me je čekala ona
uvijek u isto vrijeme
s očima ispod šešira
(ljubičaste oči
ispod ljubičastog klobuka)
uhvatio bih je nježno za ruku
odmaknuo pramen kose
poljubio taj vatreni
ljubičasti sjaj
u njenom oku
ona bi se primakla bliže
topla da mi uđe u zagrljaj
od dvadeset godina
u kojima sam ja sanjao nju
kao gitaru iz izloga
od ružinog drva
da joj param dušu
notama
noćima
noktima.

Duško Babić