Da protresem prašinu drumova
Negdje u zaleđu vjetrova
Kamenim cvjetovima prošaranih pustopolja
Otresem s gorčinom
Ostatke potrošenih svjetova
Pokušavajući drhturećih koljena
I izderanih dlanova
Prikriti, možda i nanovo spojiti
Poderotine na koljenima
Davno kupljenih hlača oslikanih cjetovima
Iz vremena kad se ljubav slavila
Vrijeme vinila, kažu, nosilo je najljepše stihove
Riječima išlo u bojeve
Protiv rata
Slavilo ljubav i dodire
Sve u cvjetnim laticama, polegnutim na livadama
Kažu...

Bila sam nezrela za velike parole
Ali sam imala svoje idole
I pjevušila pjesme od kuće do škole
Kasnila sam u doživljaju desetak godina
Svijet mi se okretao oko marionetta
Lutkara i lutke živih pokreta
Ignorirajući konce potezalice, na sred pozornice
Uokvirene u tirkizne i purpurne zastore
Lagala sam sebe
Kao što su i oni prije mene
Lagali sebe
Vjerujući da će ušutjeti topove
Ako poslože note i glasove
I vrisnu u daljine
Make love not war!
Između dva voljenja na rascvjetalim livadama
Oko Woodstocka, dojeći ljubav stihovima.

Danas ih spominju u vremeplovima
U najboljem slučaju, ostaju živi u tabloidima
Pokušavajući ostati buntovnici na korak od umiranja.

A ja još uvijek vjerujem u pokrete marionetta
Pod svjetlima jednog drugog svijeta
A marionette ne umiru, zar ne?

Emilija Mijatovic