
zamire cvrkut
detonacija boli
moć u nemoći
vapaj vjere
čemu
pohlepa hara
nijemo klize sjene
niz pustinju duše
zlatom okrunjene
Ovu bih pjesmu izdvojio kao prekrasnu ružu tužnih, nemoćnih, zapitanih latica... u nekom buketu cvijeća... ili cvjetnom vrtu.
Prekrasno!
lp, mirko
hvala Mirko... osmjehom si me darovao...
lp
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Ljubica Ribić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!