(lamaserija od kornjačine kosti)
ne volim salonsku poeziju, salonske cipele
salonske naočari od kornjačine kosti
ne volim salonski nameštaj, ali pse volim
koji ližu stopala i jednu odobrene slatkiše
iz ruku prefinjenih gospa
dakle, volim nedozvoljena pitanja, još poštapalice
koje malo ko ohrabruje
i fraze koje odjekuju bez odgovora
u mojoj pećini odakle senke
zajedno sa bikovima idu
po snežne ljude što se klate kad hodaju
po bespućima
(o njima se šuška da umeju
sveto da ljube i sanjaju
kao niko drugi, pa i njih volim)
ne volim još veštačenje duševnih povreda
i u vezi nje inkiriminisanje
naročito ne volim prosede pedofile
i žmurke koje igraju sa
devojčicama u plavim haljinama
i ispeglanim mašnama
preljubnika se posebno gadim
na opštim mestima
po gimnazijama i školskim dvorištima
ne volim prisluškivanje
otkucaja srca i preskakanje prepona
velika slova i bilborde
domove sa goblenima
domove bez dečjeg smeha
i mnogo što-šta još ne
vetrove volim u trskama i ruskim lipama
njih volim
mada me ponekad i plaši
da neće moći da zahvate
tim dugim pročešljanim rukama
sve ovo čime im mašem po visoravnima
i vrletima pamćenja
i odnesu iz ove lamaserije
jezivo prazne
puste od oblika salonskog nameštaja
bila, psa i pogleda
napolje
daleko
Pjesnički uradak koji fascinira!
Hvala na užitku koji pruža odlična poezija.
Lijep pozdrav
Jezno naperjena in prijazno božajoča, oboje, uspeva ji ohranjati ravnovesje med ljubimi in osovraženimi rečmi - in marsikdo se na popolnoma strinjajoč se način najde v njej. Čestitke,
Ana
Krležijanski protest bez osvete, ali punim plućima rečeno: Ne.
I ruske lipe !!
Zahvaljujem na čitanju i izboru.
Katarina, izvoli poskus prevoda tvoje pesmi:
http://www.pesem.si/a/objava/prikaz/99296/salonska_pesem
Lp, Marko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katarina Kiković Jović (Sarita)
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!