Žena je kao opruga
gipkija
vretenastija
od svog muškog druga
pa kad u vodu uniđe
osjeća svaku joj kaplju
na koži
u toj senzaciji
ljubavi
s tekućim svijetom
da može
raširenih ruku
takova
primiti
i čovjeka i Boga
gdje uvlači nebo
u živu utrobu
sva sanjiva
meka
skliska
i mila
za svagda
da je gledaš
da je piješ
da je snivaš
i gdjegdje
da je diraš.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!