do koščic

ploha besed
gostejša kot svinec
neurje misli
strele pogledov

lupiva se do koščic
prežvekujeva
nedozoreli plod

tirnica sonca naju ne zanima
(več)
ni noči ki bi naju pokrila

pognal sem listje ki diši
z njim božam veter
a grenke korenine
rinejo vate

moje jagode so strupene
pojej eno ali dve
in beseda ti bo zastala
na otrplem jeziku

ugrizni se vanj

do koščica

pljusak riječi
gušći od olova
stihija misli
munja pogleda

gulimo se do koščica
žvačemo
nedozreli plod

ne zanima nas smjernica sunca
(više)
nema noći koja bi nas pokrila

iznjedrio sam lišće koje miriše
njime milujem vjetar
a gorki korijeni
sile u tebe

moje jagode su otrovne
pojedi jednu ili dvije
i riječ će ti zastati
na bridećem jeziku

ugrizni se za njega