Kad sjednemo u bar
naručit ću mjesečinu
u kristalnim čašama
ruku ću staviti
na tvoja koljena
da se odmara
slušat ćemo muziku
četrdesetih godina
prošlog stoljeća
kad su žene mirisale
na daleke otoke
ti ćeš ispiti svoju mjesečinu
naiskap
pitat ćeš me za rođendan
i inverziju smrti
(As time goes by)
a ja ću uživati dugo
kad nam se jezici slijepe
da mi okus sreće
ostane na nepcu
kao od Boga
lelujavi trag.
Nekad su bogovi hodali po Zemlji, samo mi to nismo primjećivali :)
lp s mora,
Duško
urednica
Poslano:
25. 07. 2014 ob 23:25
Spremenjeno:
26. 07. 2014 ob 01:34
Pesem, ki je brez dvoma napisana na mah. Najboljše pesmi so napisane tako - to pa zato, ker je pesem sama uporabila pesnika, da se je lahko prikazala taka, odlična pred nami in ne obratno (ni bil pesnik tisti, ki jo je na silo trgal iz sivic celic :::). Seveda pa je bila v njem že od nekdaj, od kod je prišla, tega nihče natančno ne ve ... A ne, Duško?
Čestitke !
Lp, lidija
Većinu pjesama napišemo za nekoliko minuta, ali za to nam treba cijeli život :)
Hvala od srca !
lp, Duško
urednica
Poslano:
27. 07. 2014 ob 17:34
Spremenjeno:
27. 07. 2014 ob 18:50
Ja, to je bistvo, poanta!
:)
Poslano:
31. 07. 2014 ob 16:42
Spremenjeno:
03. 08. 2014 ob 00:13
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!