Sve češće zaboravljam
Dodirnuti ljubav
Onako, u prolazu
Vršcima prstiju, lako
A vrijeme curi
Sve sam dalje od početka.
Nosi me život
Kao planinska rijeka
Niz strmine
I ne znam joj duljinu
Al znam da do mora
Stići mora.
Do smiraja.
Nosi me život kao orkan
Što skriven je krinkom lahora.
Moćan.
Razoran.
Sve češće zaboravljam
Da izgubljen tren
Vratiti se neće
Pa u osami uhvatim pogled
U dlan zarobljen
Liniju života isčitavam.
Neuka
Sve više izgubljena
U željama
Ljubav tražim u tragovima
Na smežuranim prstima
Ne shvaćajuć da odavno je
Kao pjesak sa dlanova
Iscurila.
Sve češće zaboravljam
Dodirnuti ljubav.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Emilija Mijatovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!