ono što se glasa
pitanje je koje ne čuješ:
zar si ponovno dio samoće
uz ognjište
i još uvijek tužna
zbog prazne klupe u ranu večer
i zamišljena
zbog mogućih brodoloma
pogledaš li niz put zaustavljen mrakom
vidjet ćeš večernju rumen, zagrli je
s krikom galeba i nježnim sjećanjem
usneš li, krila će lahora
oblikovati sliku – skinut ću šešir
zurit ću u himere noćne, niz put
kojim si otišla
nad kojim je ostalo
mirno nebo
i ognjište
nad kojim pauk
mrežu ispisuje
okamenjenim nitima
tišiné
Pred san - morda predspanje? Tisto stanje med budnostjo in spancem? Vsekakor pesem, ki deluje kot niz občutij, čutenj, spozna(va)nj, impresionistična refleksija z izjemno močnimi podobami, kot je zadnja s pajkom in okamnelimi nitkami tišine. Čestitke.
Radost mi je podcrtana pjesma. Hvala na komentaru i odgovoru!
LP,
mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!