Posve ste me pogriješno razumjeli,

da li zato što ne govorim Vašim jezikom

ili zato što ne razumijete

pokrete kistom,

nesavršenost nacrtanog svijeta,

nepravilnost nanesene boje,

nesagledivost mogućnosti.

Začuđen pogled

vaših ulaštenih cipela

u susretu sa špagericama moje razigranosti,

uredno pošišan

promatrate spontanost izvirenog pramena,

smiješim se Vašoj zbunjenosti,

zar nije vrijeme da promijenim

kolorite nanesene radosti,

zategnem kosu

i otmjeno prekrstim noge,

tek da naznačim

da sam dio vašeg svijeta,

možete mirisati zrelost u laticama ruža,

nazirati nabujalost ispod vješto odabrane skrivenosti,

možete, ako dozvolim, dotaknuti ranjivost

zataknutog poljskog cvijeta

slučajno otkinutog onog proljeća

kad i Vi ste poželjeli biti dječak.