vrijeme te položi na leđa
suton epikantusa
ti pod vjeđama
struže more
prionulih haiga
zeleno se osipa
ružičasto izbija
žuta se hvata
uz rub kapaka
i ne vidim te više u prašini očnih jama
normalno
društvo se rasulo
i priroda u rascvatu mami te
kršenjem pravila omamila si pršljenove
da zaborave na služenje
i sad osluškuješ
vrancu što ti kraj uha pase
ocvale sonete, u sapi mu
čini mi se, dovde čujem trepet
smorzando tvojih glasnica
dopro je i do mog pupka
eh, tako me podsjećaš na zeneibanu
što starom močvarniku isklizne iz ruku
čini mi se baš k'o da si sama
sebe zaglibila u mekoću trbuha
nad vjeđama ti fali
samo još kruna
od lotosa il' divljih ruža
da budeš jednostavno potpuna
za žrtvenu slavu u božanskom hramu
ali ko će te zaboga nositi
(kliziš mi iz ruku) i kako ćeš uopće stati
u okvir primjeran objektivu, ko će te i kako
opisati, sažeti u neku prihvatljivu formu
između zemlje i neba samo ti si
ona koja zna zadržati atmosferu
po rasutom društvu, dočarati prisnu prirodu
pa i nered po objedu
misliš, uistinu, da je dovoljno
samo kapke spustiti
i dozvoliti vremenu da te na leđa položi?
zeneibana *- u japanskoj cvjetnoj umjetnosti moderni stil u kojem sloboda izraza prevladava klasična pravila
Poslano:
09. 07. 2014 ob 21:29
Spremenjeno:
11. 07. 2014 ob 10:24
Neverovatno koliko je svaka pesma Senade Smajić uvek nov i potpuno neočekivan ugođaj. A uvek vrhunski. Maštovitost pogleda i izraza - neograničena.
Svaka čast!!
Poslano:
09. 07. 2014 ob 21:57
Spremenjeno:
11. 07. 2014 ob 10:27
breza,
ti mi že vseskozi zlagoma širiš lobanjski svod.
Prav tvoje pesmi so bile prve, ki sem se jih resno potrudil prebrati,
saj te kar nekaj zgrabi in vleče .. radovednost?
Kot bi hodil po resnični pokrajini - ne bojiš se, da bo
za prvim vogalom konec poti in se bo videl rob ivernate
kulise.
Zato vzameš s seboj opremo - ušesa in ...
Ko sem tuhtal, kako naj opišem ta občutek superiornega izraza, se
mi je spisalo tole:
Poslano:
10. 07. 2014 ob 07:56
Spremenjeno:
11. 07. 2014 ob 10:39
Raskošna pesma! sa puno gibanja koji prave put: od spolja ka unutra, i nazad... U paučinaste niti uhvaćeni trenuci..Sjajno, Senada, čestitam!
lp, Jagoda
urednica
Poslano:
10. 07. 2014 ob 10:20
Spremenjeno:
11. 07. 2014 ob 10:39
Pesem, ki se odpira kot (lotosov) cvet, veka, nosnice, ki v očesnih jamicah, trebuhu, na hrbtu povzroča drget in trepetanje, ki je v vsaki od svojih kitic pesem v malem, da jo lahko premišljuješ in te preseneča s svojo simboliko in če pogledaš od daleč, kot celoto, znova prevzame. Beremo jo lahko kot notranji govor ali ekspertizo o stvarjenju sveta z ženske plati ... Čestitke,
Ana
Poslano:
10. 07. 2014 ob 10:54
Spremenjeno:
11. 07. 2014 ob 10:51
Sve pohvale! Dodao bih za sebe - moram, jer je to jače od mene - da je "čudo" (tako sam imenovao vrhunska pjesnička djela) do koje umjetničke razine dopiru ljudske mogućnosti. Senada, zatekla si me, mada znam čim vidim Tvoje ime, da ću biti počašćen djelom vrijednim itekakve pažnje.
LP,
mirko
Poslano:
11. 07. 2014 ob 10:51
Spremenjeno:
11. 07. 2014 ob 11:05
Milene, hvala, dragocjeni su tvoji kritičarski osvrti.
Eh, Y, če tvoje fontanele (mečavi) bi ne bile tako mehko propustne, dvomim, da bi lahko kakorkoli vplivala na tvoj široki lobanjski svod ;-)); hvala za ... vse!
Hvala ti za nježni dodir, Jagoda!
Hvala, Ana, zmeraj me prijetno preseneti, kako lahko z besedami zajameš bistvo :-))!
Mirko, počašćena sam Tvojim komentarom. Hvala, doista si me obradovao!
Lp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: breza
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!