što me je zadržalo
u beskraju
plaža pješčanih
i kad je tišina
valove ukrotila
koji su
govoraše mi
daleko stijenje
iza uma ljuljali
cijelu noć
tek pred zoru
odnekud
stizao sam
ukoračao
u plavo jutro
po nevidljivim
tragovima akvamarina
rekli su
da me je
dugo
i neumorno
u vječnost vuklo
smaragdnō
oko pučine
...Ko prostor resničnosti prehaja v tako prefinjen verz , bralcu zastane dih ...potem posluša tiho enakomerno udarjanje valov, ki še poudarijo željo po nedosegljivem ... To je zame lepota pesniškega ustvarjanja. Bravo, Mirko.
Lp A
Hvala Andrejka! Radost je moja kad nešto od ljepote dodirne čitatelja, kad emocija nađe svoje mjesto.
Lijep pozdrav,
mirko
Hvala svima koji su pjesmu izabrali - i Jagodi i Marku i Lea-i i Andrejki i Astronomu i Dušku.
Lp,
mirko
Lirična pesem, v kateri se odsotnost spremeni v prisotnost zaradi pričakovanja (vsaj meni se zdi - rekli su mi ...) in je kot valovanje, izmenjava, dihanje. Verzi, ki pomirjajo in napolnjujejo z modrino ... Čestitke,
Ana
Gotovo da znak jednakosti stavljam između prostora radovanja trenutku koji donosi inspiraciju i ovog eha koji ispisujete pročitavši riječi, trepet neispjevanog vjetra u trsju mog duha.
Veliko hvala, Ana!
lp,
mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!