Gledam te
divotnu
netremice
pod tvojim vjeđama
drijema vječnost
kao ljuska oraha
što pluta u moru
rastopljenog vremena
U mojim nosnicama miris mošusa
širi se kao vihor u svemiru
probija opne svijesti
iglom čelična sjaja
cijeli svijet samo je lopta
dječji balon pušten sa balkona
nekog derana
da raskrili dane
od omame i osame
Razdanjujem sumnje
trenutak slabosti
sve ono sebično i mračno
što ne pripada meni
eto i ja...
i ja sam bio samo jedan
banalna brojka
za označavanje vremena
u tvom naručju
tako dugo
uzaludno sretan.
Poslano:
04. 07. 2014 ob 15:07
Spremenjeno:
04. 07. 2014 ob 15:22
Hvala za užitak čitanje.
lp,
mirko
Čitamo se, hvala dragi prijatelju !
lp s mora,
Duško
urednica
Poslano:
05. 07. 2014 ob 22:26
Spremenjeno:
05. 07. 2014 ob 22:49
Pesem, ki zadrži pogled dlje kot bi si želela ... in seže globlje od ljubezenske pesmi, seže v srž življenja in ob njej zaslutimo bistvo prebivanja, že tole je čudovito: Kot orehova lupina, ki pluje na morju raztopljenega časa. Zvočnost, bogastvo besed in zračnost pesmi navudšuje, čestitke,
Ana
Hvala draga Ana !
Sad sam sretnik s pokrićem ;)
lp s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!