Ljeto je nekad bilo kratko
eksplodiralo bi usred srca
poljubilo vrućim usnama svijet
i povuklo se pred prvom gluhom kišom
iza zavjese oslikane plamenim tijelom
plesačice čija žudnja potresa svijet

danas je ljeto kotao asfalta i gume
morski rak pregažen prilikom prelaženja
na drugu stranu otoka
gdje čekala ga je ljubav
da je ukliješti nježno
u zvjezdani zagrljaj...

Duško Babić