Kiše imaju svoju
vlastitu inteligenciju
znaju čemu služe
i čemu pljušte
one su osmijeh
a ne suze
svaka se kap smije
blješti k'o biserje
gledajuć s visine
jezik žedne zemlje
a kad je kiša previše
one se sliju
u grud pjesnikovu
i srce žene
da tamo zasade plod
voćku što zri
sama
za usta
velike
i male
budućnosti.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!