Stigla sam, rukopis joj
još neformiran, zamišljam
profil, ruku kojom maše,
zvijezdi ugašenoj u orbiti:
otišla sam.
U nemilosti jednoga
od tisućupetstotina dana
u grotlo Nestanka urušenih
pitam se hoće li ikada
zaboraviti škripu i metastaze
točkova balkanskih (devedeset
i neke).
Stigla sam,
ponovno čitam razglednicu
i drhtavom rukom
u sumrak civilizacije
tražim njenu spaljenu lutku,
ostavljenog plišanog medu,
uspomene
i prve snove
u gradskom sunovratu zaboravljene
dok je kroz krike apokalipse
spašavala glavu, godine, mladost.
Zamišljam joj profil, ruku
kojom piše
u daleku ulicu djetinjstva,
u zemlju svojih predaka.
urednica
Poslano:
20. 06. 2014 ob 22:44
Spremenjeno:
23. 06. 2014 ob 19:09
Ganljiv poklon vsem, ki so bile in jih ni več, ki so izginile v brezsmiselni vojni, ki se na svetu sploh nikoli ni zares končala. Nežna in otožna pesem, čestitke,
Ana
Poslano:
21. 06. 2014 ob 01:09
Spremenjeno:
23. 06. 2014 ob 19:09
Da, nažalost nije završio i nikada neće... To je vjerojatno jako dobro za ljudski rod.
Hvala, Ana! Podčrtanka je radost vidjeti.
lp,
mirko
Poslano:
23. 06. 2014 ob 18:47
Spremenjeno:
24. 06. 2014 ob 06:13
Mirko, izvoli poskus prevoda tvoje odlične pesmi, ki se me je močno dotaknila:
http://www.pesem.si/a/objava/prikaz/95985/po_velikem_petku
Lp, Marko
Poslano:
24. 06. 2014 ob 21:37
Spremenjeno:
27. 06. 2014 ob 04:52
Pamtim i ljudski gest, i ljepotu, i solidarnost. Dragi Marko, najljepše hvala na trudu i vremenu.
lp,
mirko
Mirko, ni zakaj. Upam, da s prevodom približam pesem širšemu krogu bralcev, saj si to pesem vsekakor zasluži.
Lp, Marko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!