ispod tankih
ispranih pokrivača
svetlucaju samo medalje
za hrabrost nepokretnih
bivših osvajača u mimohodu
umiruće oči jahača
teško prevodivih
dijagnoza u nepredvidljivom
kraju s mirisima bolničkih
zaprški jakih
sredstava za dezinfekciju
i urina staračkih
koža naboranih i nezdravih
boja u glasovima sestara
i ponekog
brata za pojačanu negu
po smenama danju
i jedna noću kad može
drema iza staklenih vrata nad ostacima
straže na noćnim
stočićima zubala
donja i gornja najlepša
fotografija unuka s perorezom
nagnjila jabuka poput cveta
otvorena još jedna rana
dekubita možda dva-tri
moždana udara alchajmeri
uspevaju uprkos svemu i teško
izgovorljivom preostalima
zdravima u klimanju
na zaboravljeno
u parkinsa na kraju
ne preostaje niko
i ništa osim u priči
viceva o starosti
i smrti što bržoj
njihovoj
stvarnosti kada se vraćaju
kući onda kada su bili
u poseti
urednica
Poslano:
09. 06. 2014 ob 23:14
Spremenjeno:
10. 06. 2014 ob 00:26
Srhljivo, a skoraj - vsakdanje. Medalje, ki ostajajo in telo in duh, ki slabi in odnehuje. Nemoč in usihanje, starost, ki se ne spominja več hrabrih dejanj preteklosti. Čestitke za pesem, ki govori tudi o odnosu do staranja (ko ga na obisku vidimo od blizu),
Ana
Hvala, Ana! na pažnji i komentaru.
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!