Od riječi možeš
sagraditi dvorac
opasati ga bedemom
iskopati kanal oko zidina
ispuniti ga vodom
postaviti teška ulazna vrata
kapiju okovanu željezom
iskovati divovski ključ
za divovsku ključaonicu
ne puštati nikoga unutra
zatvoriti se u taj zamak
u tu zamku za ljude
koji vjeruju
da samoća traje samo onoliko
koliko traje jesenja noć
gdje pokoja zvijezda
žmiga u izmaglici
naviještajući svatove u tami
dok ti ležiš
pod baldahinom od nebeske svile
u tijelu oslobođenom težine
i pitaš se
da li od riječi
možeš sagraditi sebe.

Duško Babić