tri puta je munja razarala
pokožicu mladog neba
prodirući u tkivo oblaka
i mene tako dodirujući
dok sam ležala omamljena
varkom da postojiš
samo u snovima

i grom nakon toga
bio je ona točka na i
ili obično točka na kraju
koji samo ja nisam
raspoznavala
očima sanjalice

i evo vraćam ti
do mrvice svjetlosti
s kraja svog tunela
i ulazim tamo
gdje se najbolje osjećam
znajući da mrakom
jedino sigurno plutam

i ako se dokopam
neke čvrste obale
bit će to tvoja leđa
u koja oduvijek gledam
zaklinjući se na vječnost

Danja Đokić