ŠTO SU ISPJEVALE BURE (ili: ODGONETATI TAJNU BIVSTVA)
po licu mi odviklom brazde zasijeca bura
vjetar kom je prkositi znala i morala
tvoja ruka tvoj damar da mir
nad kolijevkom biva
možda pamti izblijedjelo raspelo
kako se u dječjim očima
lede suze i kako godine
ispiru melodiju zemlju kamen
oblik plodova u tvojim
žuljevitim rukama
zaraslim u horizonte
danas čekati tajnu bivstva
plodove burama oblikovane
izbrušene lancima vjetra
i pitati
što su to isplakala mala ogledala
naših zamišljenih i uplašenih očiju
Podobe križa, zibeli, neviht in roke, ki zastira in hrani. Koliko vsega pozabljenega se nezavedno vtisne v človeka? Pesem, ki odpira vrata nostalgije, samote, povezanosti in minevanja. Čestitke,
Ana
Čini mi se da nešto u meni podržava čak i patetične tragove pera i srca kad je riječ o zavičaju, ishodištu, popudbini, habitusu koji se ponese sa sobom za cijeli život. Raduje me događaj čiji sadržaj govori o mom nadilaženju nekontroliranih i nesputanih emotivnih izljeva. Podcrtavanjem darujete mi osmijeh i poticaj. Hvala na komentaru !
lp
mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 02. 06. 2014 ob 15:46
- Prebrano 858 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 467.1
- Število ocen: 12