Nekako sam
i nejasno za nekoga
tko je navikao preživljavati
sveopće sumrake života
izgubila tijelo,
promatrajući vode
pred kojima je zemlja
dobijala trudove
u dotrajalom braku sa nebom.
U čudnom obredu
klečala je duša
ne posjedujući iskustvo
bliske smrti.
Kao na povjerljivom zadatku
brojala je domove
djecu, starce, klasje,
kojemu se nasrtljive bujice rugaju
gurajući ih u klupka gliba i studi
uvlačeći ih u noć.
U veliko strašno ništa.

luciapavlovic