hoćeš li se sutra sjećati
ovih ruku što sam ti ih
prinjela na grudi
kao kruh i sol

uz uzdrhtalo vriskanje
snom dodirnute utrobe
gdje su se razrnile
sve prošle nevjerice

i mog glasa u naviranju
klasje moje dok si povijao
naletom tvojih dlanova
u onom trenutku bljeska
kad sam postala
boginja prvog uzleta

reci mi hoćeš li pamtiti
bezvuk narednog jutra
u kojem smo skupljali
ostatke prošlih samoća
kroz želju da ih nikada više
ne obučemo na sebe

i da li ćeš primijetiti poruku
koju sam ti ostavila
titranjem svakog
bivšeg straha
pored tvog uzglavlja

ljubavi ako odeš
nemoj me buditi

Danja Đokić