Trebalo je krenuti na put
u te račve
u ralje
gdje sa dvije strane
sve vodi na križ
u rašlje

od sebe prema van
što dalje
u nama
pregaziti živu travu

trebalo je

zažuboriti u zeleno nebo
u trajanje
kad je u jednjaku
kipjelo meso
riječ raščetvorena u sreću
za varanje

trebalo se pomoliti
paganskom bogu
i kad su ruke već bile urasle
u dlan

trebalo je ljubiti šutke
bez glasa
kad je muzika izranjala
iz posude za kišu

raznoseći tvoje lice
od sna
prvom četvrtinom
rastvorenog srca.

Duško Babić