MJESEČEVA SONATA
I kad me ne bude
bit ću samo tvoj
izrast ću kao stablo
hrast od srebra na Mjesecu
u mom srcu punom jada
propjevat će ptica
a ti ćeš slušati
kroza san
sonatu pustoši
bolesne od čežnje
kako teče preko
cijelog svijeta
i spušta se na tvoje usne
za cjelov veći
od sjene života.
i kad me ne bude... svitat će nova jutra...
eto inspirativno si utjecao...
lp
Ljubica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 01. 05. 2014 ob 00:03
- Prebrano 762 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 397.82