jedan je slikar
sasvim nehotice
rasklopio sat
i iz njega je
iscurila tišina
il silenzio
kao djelo
prošle budućnosti
i sve dok dalijeve
mekane satove
koji se jednostavno tope
budu gledali obično
kao pozersko čudo
većina će uludo rasipati
svoje dragocjeno vrijeme
ne razumjevajući
il silenzio
kako je tekući
problem u njima
ni pokušaj
zaustavljanja vremena
drobljenjem kazaljki
meridijana i paralela
neće izbrisati sve
slike buduće prošlosti
Kad ućutkamo ego možda nam Ja dozvoli ući u prostor gdje veliki priznaju greške i brskaju po sebi u pokušaju da se očiste problema.
Odlična kao uvijek.
lp
hvala Branka, od srca
lp
Ful dobr,
"buduće prošlosti",
čestitke.
Poslano:
29. 04. 2014 ob 20:16
Spremenjeno:
29. 04. 2014 ob 20:49
Hvala Vam, Svit, od srca
lp
http://www.alfa-portal.com/wp-content/uploads/2012/01/Postojanost-pamćenja.jpg
Iztekajoči čas, slika pretekle prihodnosti ... zelo lepa komunikacija med sliko, filozofijo in poezijo. Pesem kot brezčasno povabilo k lastnemu preverjanju notranjih ur ... Čestitke,
Ana
Hvala Ana, od srca
lp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!