Vidio sam te nagu
nagnutu nad prozorom
gdje tijelo ti trese
groznica u pregibu
carska ljepota divljine
usađena u bokove
u struk za čovjeka
da te primi nemirnu
što ti misao okreće
kao vjetar svjetiljku
na zamagljenom trotoaru
tvoja leđa i kičmu sjetnu
samo ljubav može saviti
u potkovu za nesreću
što uzdah traje zakratko
a želja zauvijek.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!