Tisuću okretaja
u prostoru bez prostora
u vremenu bez vremena
nesanica, prokleta nesanica
uzima snagu
misli izviru iz svakog kuta
napuštene sobe.
...
Škripi tišina...
...
Ne voliš me riječima
ti
napuklo sjećanje
nemirnih lutanja,
ne dodiruješ me rukama
u danu
nebesko plavih prozora,
...
ne ljubiš me usnama
izgrebanih osuda
voliš me grudima
otvorenih bolova
...
i mada ne priznaješ
golotinju izvora
posjekotina vapi melemu
igla probada živo meso
ne bi li sašila
krivo izgovorene riječi.
...
Škripi tišina...
...
Uvlači se duboko
u rasjekotinu nesna
nestaje u vrelini boli
steže grudi
praznina guši
crni okvir na slici bez lica
crne suze kotrljaju dan.

Ljubica Ribić