pokušaj se prisjetiti kako su anđeli
prišli ogledalima iz kojih mi je
lik iščezao

jer još sam želio biti listanje lišća
nadnesen nad staze i oleandre
pored puta naših
prošlih života

i biti ushićenost u sunčanim nanosima
poslijepodneva dok čistim naočale
i s vama dijelim male radosti
neobjašnjivo razlivene
mojim licem

i ne pitati kako je sunce izvor života
a pod njim umire bilje
i male žedne ptice

i ne pitati zašto me jedno nemoćno oko
cijelu noć gleda dok odlazim
i vraćam se u ogledala

pokušaj se prisjetiti kako su anđeli
u svojoj milosti bivali smiješak
koji strpljivo čeka

mirkopopovic