srećem je u prolazu
razumijemo se
mahne mi onako tek vidljivo
mahnem joj tek toliko
da zna
da razumijem

ima preveliku košulju

kao da nije njena

kao da krije putenost

gotovo da i ne primjećuje

poglede prolaznika

zavlači ruku u ogromnu torbu

preveliku za ono malo stvari koje treba

premalenu za neispisane stranice

poderanih misli

uzima svežalj ključeva

kao da traži nešto

nekog

negdje

još jednom me pogleda

kao da mi govori

da razumije

da me razumije

da me potpuno razumije

kad navlačim

onu karo košulju

preveliku

prebolnu

imam preveliku košulju

Ljubica Ribić