Ne može se rečju uhvatiti tren
jer dok ga loviš već drugi dolazi,
niti se sna sećaš ujutru snen
dok te zrak sunca po licu mazi.
Živiš sad, možda i sutra,
i nemaš pojma šta te još čeka
samo osećaš u sebi, unutra
kako buja i teče život, ko reka.
Sitan je pesnik, život kopira
bojama od iluzija, sećanja i snova
sitan je svirač, u strune svira
umesto u rog večnih visova.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: suverena
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!