večeras su padale svjetiljke
ničice
ničim izazvane
rušili se stari fenjeri
tamo ispod tamnih krošanja
mirisnih lipa
jedan za drugim
kao domino kockice
slagali su gusjenicu
uz zveket metalnih obruča
koji su još uvijek stezali
umiruću svjetlost
promatrala ih je nesvijesno
brojeći
uzdahe
poljupce
obećanja
zveket razbijenog
prolamao je
bolnost otvorenih pitanja
aleja uličnih svjetiljki
nestajala je u mraku
Poslano:
22. 03. 2014 ob 18:43
Spremenjeno:
22. 03. 2014 ob 19:49
... ali je svjetlost ostala u nanizanim riječima, svjetluca kroz krošnju pjesničke duše :-))
lp, breza
urednica
Poslano:
24. 03. 2014 ob 22:09
Spremenjeno:
25. 03. 2014 ob 09:35
Apokaliptično padanje uličnih svetilk je v tej pesmi enako strašljivo kot čarobno - z njimi izginjajo vse stvari, ki se v njihovi luči odkrivajo, tako poljubi in obljube, in ulične svetilke se zazdijo pomembne, ne le kos železja, žic in žarnic. Čestitke,
Ana
hvala Ana...:-) nekako sam u njima vidjela život... tumarajuči gradom u tišini zastrte noči...
pozdrav od mene...:-D
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!