oprostite
ako sam nesmotreno
ušla u vaš svijet
savila vaše grane
gotovo do boli
kako bih vam šapnula
proljeće na usnama
nije mi bila namjera
pokidati paučinastu bijelinu nestvara
ni prestrašiti ptice
ugnježđene u vašim rukama
samo sam
dahnula
povjetarac nemoći
tražeći iskru
zapaljivih nada
nudeći svijetloplave poglede
tek propupalih nezaborava
ne razumijete moj pjev
mada se trudite
otkriti tajnovitost
tišine
koja vas uspavljuje
bolno savijenog
u okrilju probuđenih leptira

Ljubica Ribić