Ljeto nikad ne dolazi
samo od sebe
pripreme traju mjesecima
nebo se očisti od oblaka
velikim spužvama
sunce se glanca
dok ne dobije
neizdrživi sjaj
djevojke zriju u žene
opojnog mirisa
ulice u velikim gradovima
postaju asfaltne pustinje
pjesnici padaju u očajanje
jer sve je ljepše i životnije
od njihove duše
treba čekati da prođe
i taj mali život
što klizi bezumno
kao kap mora
po leđima tvoje ljubljene
na drugom kraju tuge
što je ne vide oči
pune šarenog ljetnog sunca
a voliš je još uvijek
neprolazno
sam od sebe...
Poslano:
26. 01. 2014 ob 12:00
Spremenjeno:
26. 01. 2014 ob 12:02
ali ipak dođe, ponovo i ponovo..
krasna pjesma Duško
lp
Branka
Poslano:
26. 01. 2014 ob 12:10
Spremenjeno:
26. 01. 2014 ob 12:20
Poslano:
26. 01. 2014 ob 12:20
Spremenjeno:
26. 01. 2014 ob 12:24
Hvala ti, znači mi...
:)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!