Prvi put kad sam
pokisla s tobom
upalio si vatru
u tvojim zjenicama

grijući me

točno si pogodio
da će iz onih zrnevlja
danas iznići pjesma
u lelujavosti nekoj
(ti uvijek sve znaš)

gledajući me zbunjeno
po prvi puta kako kišim
i kako ocvale riječi
udaraju baš tamo
gdje najviše boli

ispružio si ruke meni
onako raskišenoj

dok sam
cijedila zrnevlje
iz nabubrenih očiju
tvoji dlanovi
postali su korita
svim mojim tugama

Danja Đokić