Nađoh se žedan
nakon dugih ljeta
na izvoru riječi
riješen da pronađem prvu
onu od koje sve je poteklo
ime čovjekovo i podrijetlo
srebro u grudima
i blistavo oko
grlo sam suho uronio
u tu nisku kapi
vezanih u lance
nevidljvim sponama
gutao sam svako slovo
da mu kušam snagu i vjeru
ćuteć pod jezikom
uzvišenost slave
oholost i drskost
il' mekoću podatnu
što dira srce
para vidu koprenu
dok ne stigoh do prve
čija bistrina
ote mi krik
kao gluhi jek
te p'jan
od vrline
zanijemih zauvijek.
urednica
Poslano:
20. 01. 2014 ob 22:30
Spremenjeno:
20. 01. 2014 ob 23:08
Prepričljiva pesem o iskanju pr(a)ve besede, iz katere vse izvirajo in po kateri se lahko izpričuje obstoj človeka. Čeprav pričakovano, vseeno zaboli ta prva beseda, pogoltnjena s krikom, zaradi katere pesnik na koncu obnemi. Čestitke,
Ana
Poslano:
20. 01. 2014 ob 23:08
Spremenjeno:
20. 01. 2014 ob 23:09
Hvala draga Ana !
lp
Duško
Poslano:
21. 01. 2014 ob 22:06
Spremenjeno:
22. 01. 2014 ob 04:07
Užitak je čitanje Tvoje poezije. Ugodna večer i lp,
mirko
Srdačan pozdrav s Jadrana dragi Mirko !
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!