Od brašna
možeš umijesiti kruh
ako mu dodaš malo vode
zrno soli
svoje ruke
želju i povijest
za gladna usta
kao pjesnik
kad od prašine
razmrvljene mu duše
stvori sliku
kojom hrani svijet
a ne zna čime
da nahrani sebe
makar nedjeljom
kad svatko odmara oko
u Bogu usnulom
da predahne za tren
na rukama njenim
od brašna bijelim
svijetlećim...
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!