S ovim mjestom nemam ja ništa
koliko sutra doći će po mene vozač
u plavoj uniformi Gableovskog brka
otvorit će mi zadnja vrata limuzine
i promatrati u retrovizoru
kako pripaljujem mirno cigaretu

Iz zvučnika će dopirati glazba
nekog ubitačnog klasičara (Griega
ili Prokofieva) koje ionako nisam
nikad znao usporediti s prirodom
asfalta što me je odgajao za buku
za neumorno brujanje pneumatike
u rukama pragmatičnih doseljenika
ravnodušnih na izbrisano nebo
i mrtvu pticu
u ustima Mjeseca

Pogledat ću još jednom na sat
prije samog sudara s kamionom
na kritičnoj točki križanja
ukletog bulevara i ceste za Sfingu
kazaljke će biti poklopljene
onako simbolično kao moje ruke
brkonju u uniformi iz smrskanog
automobila izvući će službena lica
a na mom mjestu kucat će časovnik
bez ruku bez tijela i u zraku jedna
tek pripaljena cigareta.

Duško Babić