Četvrti dan
godine četrnaeste.
Jugovina.
Damari srca sviraju oktavu
po još nesređenim notama
željene simfonije.
Lebdeći baldahin cjelovitosti
raspršuje se u milione kapljica
i nestaje u eteričnom košmaru
nedorečenosti.
Razbijačko tutnjanje odjekuje
svemirom duše i vraća se
u kaotičnost raspršenog baldahina.
Simfonija stvaranja i razaranja
upire oči u savitljivost galebovih krila
jedva vidljivih ispod tamnih naočala
skrivenog Sunca.
Mirisi nezaustavljive tuge
prožimaju slojevitost ponuđenih nota.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vida
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!