Natkonobar je kasnije pronašao
svoj zlatni džepni sat
s ugraviranim konjskim glavama
ruske prozvodnje
koji je kaskao za vremenom
držao ga je obično na uzglavlju
dok je čitao samoću sa zidova
spavaonice kasarne na planeti zvanoj Bosna
gdje je služio domovini na izdisaju

prije toga nije se ništa događalo
sat je kupio na buvljoj pijaci
od mršave žene urokljivih očiju
što se klela da ga nije ukrala
pokojniku iz hlača
već da se taj sat jednostavno stvorio
u njenim rukama
nakon što se molila Bogorodici u brvnari
da joj na prag ostavi malo kruha, vode
i dnevne novine iako je bila analfabet
ali je voljela taj ritual
i miris borova u nosnicama

Natkonobaru je ostalo vjerovati
da je leptir-mašna
usklađena s njegovim
ufitiljenim brkom
i satom koji uvijek kasni
dovoljna za izmjeru budućnosti
u kojoj će zavladati
nule i jedinice.

Duško Babić