ANTI-DIOGEN
Tu sem, na izviru
sredi človeške puščave
da bi se napil iz čistega in bistrega izvira
grla žejnega biserne resnice
ki z vedno istim sijajem ohranja ogenj
kot Sonce svoje ognjeno srce
ki nas vseskozi koplje z življenjem
s plamenečo vodo iz zlatega studenca
in proti divjemu umu
tako nesrečnega rodu
Puščavnik sem bil na lastni poti
iščoč človeka v cvetlici in v morju
med zverjadi iz planin
na krajih, ki so jih še zli duhovi zapustili
silam bolj mračnim od temačne nerazumnosti
obupan v želji, da srečal bi oči človeka
očeta ali sina
dokler me na koncu poti
ni prešinila resnica
da je človeka potrebno iskati v človeku
v srcu svojega lastnega bitja
z vrelo svečo
iz desetih prstov.
Poslano:
27. 12. 2013 ob 22:50
Spremenjeno:
27. 12. 2013 ob 22:51
Original:
ANTI-DIOGEN
Evo me na izvoru
nasred pustinje ljudske
da se napijem sa vrutka čista i bistra
grla žedna istine biserne
što vazda istim sjajem vatru čuva
kao Sunce svoje plameno srce
što nas životom sveudilj kupa
plamenom vodom sa česme zlatne
i protivu uma rabijatnoga
ovako nesretnog roda
Pustinjakom bijah po vlastitom putu
tražeć čovjeka u cvijetu i moru
u zvjeradi s planina
na mjestima koje i zlodusi ostaviše
silama mračnijim od tmine nerazuma
očajan da sretnem oči čovjeka
oca ili sina
dok mi istina sama sinula nije
na kraju puta
da čovjeka treba u čovjeku tražiti
u srcu svog vlastitog bića
svijećom vrelom
od deset prsta.
Komentiranje je zaprto!