ANTI-DIOGEN

Evo me na izvoru
nasred pustinje ljudske
da se napijem sa vrutka čista i bistra
grla žedna istine biserne
što vazda istim sjajem vatru čuva
kao Sunce svoje plameno srce
što nas životom sveudilj kupa
plamenom vodom sa česme zlatne
i protivu uma rabijatnoga
ovako nesretnog roda

 

Pustinjakom bijah po vlastitom putu
tražeć čovjeka u cvijetu i moru
u zvjeradi s planina
na mjestima koje i zlodusi ostaviše
silama mračnijim od tmine nerazuma
očajan da sretnem oči čovjeka
oca ili sina
dok mi istina sama sinula nije
na kraju puta
da čovjeka treba u čovjeku tražiti
u srcu svog vlastitog bića
svijećom vrelom
od deset prsta.

Duško Babić

Duško Babić

Poslano:
25. 12. 2013 ob 19:19
Spremenjeno:
25. 12. 2013 ob 21:09

                :)

Zastavica

Ana Porenta

urednica

Poslano:
26. 12. 2013 ob 23:19
Spremenjeno:
27. 12. 2013 ob 01:29

Končni uvid bralca postavi pred zrcalo pesmi. Poiskati sebe, da bi našli druge ... sporočilo, ki je obliž na divjanje sveta zunaj nas. Naslov doda pesmi dodatno interpretacijo. Čestitke,

Ana

Zastavica

Duško Babić

Poslano:
27. 12. 2013 ob 01:31

Hvala ti draga Ana na lijepom komentaru.

Srdačan pozdrav iz Zadra !

Duško

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

Duško Babić
Napisal/a: Duško Babić

Pesmi

  • 25. 12. 2013 ob 19:02
  • Prebrano 857 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 422.59
  • Število ocen: 12

Zastavica