Poletjela je
U nova praskozorja,
Ne dočekavši
Da joj se osuše krila,
Mokra od odmrznutog zatišja.
Sad
Leluja
Kroz akvarel klisure,
Nastale od bujice
Progutanih šapata,
Ne osjećajući
Ništa,
Osim težine sivila
Vodene boje
Na nekada joj raskošnom perju.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Sandra Džananović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!