Pristojan sam
dok mislim
na tvoju golotinju
ja ti vjerujem
nema razvrata u morskoj pjeni
u kukurijeku jutra
plovim mekom površinom
uzbibanih leđa
u tvom oku
zavaljala se budućnost
omamljena si dugom epohom mirisa
u prsima ječi rezonanca
kao blizanci smo
ja ti vjerujem
budiš se oživotinjena
odbačenih skrupula
bokova napetih
prostireš predamnom
glatki sedef
ti si religija
ja palim srce za fenjer
da obasjam tu nježnu zvijer
ispod sebe
koja će me usisati
još jednom
toplim dahom prašine
u kugli svemira
što svjetluca
ja ti vjerujem
i tvom pupoljku
kad se rascvjeta
rumenilom
po usnama.

Duško Babić