Veliko Ništa
dani su nestajali u slici
koja je iz svoje dubine
odašiljala jedno veliko…
… ništa.
taj ništa je imao bezbroj
nijemih krugova
koji su ga usisavali
kao galaksija svoje planete.
vremenom je taj ništa
postao spasonosni zov
žmirkajućim zvijezdama
koje su se sve više
palile u njegovoj glavi.
one su mu htjele
nešto obznaniti
ali on ih nije razumio.
osjećao je samo
kako je sve manje
neophodna tamnina
njihovog sjaja
tamnina bez koje zvijezde
ne bi bile više zvijezde.
neko opraštajuće komešanje
miješalo se s tim
zvjezdanim nebom
kroz koje je plovio
i uvijek ispočetka nestajao
u krugovima
koji su mirisali na topla njedra
davno izgubljene Majke.
iz tog velikog ništa
nicao je novim životom
dok se kao sam On
nije otvorio
beskonačnom svjetlu
i plamenom zapaljene svijeće
krenuo prema njemu
i plamenom zapaljene svijeće
krenuo prema njemu
Krasno!
Lp, Essentia
hvala Essentia
nadam se u ovako lijep odlazak - mirišem ga.
lp, vida
Veliki nič ni veliki pok, prej nekakšna črna luknja, ki pa spet ni črna, saj v njem počivajo zvezde ... nekaj, česar ni, a je vseprisotno, kot božanstvo, kot samozavedanje - odvisno od bralca - in to mi je tudi všeč pri tej pesmi. Čestitke,
Ana
hvala Ana na lijepom komentaru i podčrtanki, tim više što mi je ovo draga pjesma - relaksira i otpušta... tamnine...
lp, vida
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vida
- 25. 11. 2013 ob 09:14
- Prebrano 1055 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 623.68
- Število ocen: 17