Sretoh je
tamo 199... i neke,
nasmijanu
netom ošišanu
ženu,
sportskog stila...
živahnog pogleda
snažnog koraka.
Tenis...
Pianino...
Kazalište...
Sjaj mecena...
A ja bijah
tek sjena
sakrivena
u prosjeku
između vremena.
Sretoh je danas,
blijedost ledi osmijeh,
sjaj ugaslih zjena
udara šamar
životnog htijenja,
a bila je jaka
ko lavina
spremna
da poruši
brane između vijeka.
Kaput prevelik...
Kosa sijeda...
I
bol me obuzme,
ta zar i ona
postade sjena?
Poklonih joj osmijeh
do novog trena...