(kao) SJENA

Sretoh je
tamo 199... i neke,
nasmijanu
netom ošišanu
ženu,
sportskog stila...
živahnog pogleda
snažnog koraka.
Tenis...
Pianino...
Kazalište...
Sjaj mecena...
A ja bijah
tek sjena
sakrivena
u prosjeku
između vremena.
Sretoh je danas,
blijedost ledi osmijeh,
sjaj ugaslih zjena
udara šamar
životnog htijenja,
a bila je jaka
ko lavina
spremna
da poruši
brane između vijeka.
Kaput prevelik...
Kosa sijeda...
I
bol me obuzme,
ta zar i ona
postade sjena?
Poklonih joj osmijeh
do novog trena...

Ljubica Ribić

Komentiranje je zaprto!

Ljubica Ribić
Napisal/a: Ljubica Ribić

Pesmi

  • 19. 11. 2013 ob 14:12
  • Prebrano 676 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 222.54
  • Število ocen: 6

Zastavica